Otok Hvar

Hvar - osnovne informacije

HVAR, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; 299,6 km2 (dug 67,5 km, najveća širina 10,5 km); 11 459 stan. Pred zapadnim dijelom južne obale Hvara su Pakleni otoci, a pred srednjim otok Šćedro.

Po sredini Hvara pruža se bilo s najvišim vrhom Sveti Nikola (628 m); sjeverno od njega je plodno Velo polje. Sjeverna obala otoka, s velikim Starigradskim zaljevom i nizom uvala, mnogo je razvedenija od južne.

Otok se odlikuje blagom mediteranskom klimom. Temperatura zraka tijekom zimskih mjeseci iznosi 9,1 °C, prosječna temperatura zraka tijekom siječnja 8,4 °C, a u srpnju 24,8 °C. Hvar ima dugu insolaciju (2718 sati godišnje). Snijeg rijetko pada; siječanj ima u 10 godina prosječno pet snježnih dana, a veljača tri. Šumski pokrov, koji je u prošlosti obuhvaćao gotovo čitav otok, iskrčen je u dolomitnim udolinama i flišnom području pogodnom za poljodjelstvo.

 Uz goli kamenjar mjestimice ima makije i gariga; u nižim područjima raste česvina, alepski bor i dr. Površinskih vodenih tokova na otoku nema; na kontaktu dolomita i flišnih lapora izbijaju manji izvori. Jedini veći izvor je kraj Jelse, odakle ide vodovod do grada Hvara. Najveći broj naselja razvio se oko Velog polja; veća naselja leže uz obalu (Hvar, Stari Grad, Jelsa, Vrboska). Gospodarska je osnova turizam, poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, te posebno sadnja ružmarina i lavande; ribolov je dopunsko zanimanje poljoprivrednog stanovništva.

Turizam je osobito razvijen u gradu Hvaru i u Jelsi; moderne marine izgrađene su u Vrboskoj i na Paklenim otocima. Veća naselja na otoku spojena su regionalnom prometnicom (Hvar-Stari Grad-Jelsa-Bogomolje-Sućuraj). Trajektna veza preko Hvara, Sućuraja i Staroga Grada.

Povijest

Hvar je naseljen već u pretpovijesno doba (spilje Grapčeva i Pokrivenik, s obojenom keramikom). Poslije su otok naselili Iliri, koji su se na početku ¨IV. st. sukobili s Grcima, kad su počeli kolonizirati otok. Ilirima pripadaju brojne gomile na otoku. Hvar je, uz Korčulu i Vis, primio grčke naseljenike, ali je jedini imao jonsku naseobinu (Pharos, danas Stari Grad). Od stare kolonije sačuvali su se dijelom zidovi, grobovi s keramikom apulskog podrijetla i brojni natpisi.

Poslije se Hvar ističe u rimsko - ilirskim borbama, kad mu upravljači (Demetrije Hvaranin) nastoje sačuvati samostalnost. U rimsko doba gubi nekadašnje značenje. Nakon propasti Rimskog Carstva Hvar je, zajedno s čitavom Dalmacijom, došao pod bizantsku vlast. U VII. st. potpao je pod vlast Neretljana, s kojima je u XI. st. ušao u sastav Kraljevine Hrvatske, a u idućim stoljećima priznaje suverenitet hrvatsko-ugarskoga vladara, bosanskoga kralja Tvrtka, splitskoga hercega Hrvoja, Dubrovačke Republike, Mletaka (1278. -1797., uz prekid 1358.-1420.), Francuske i Austrije, a poslije I. svjetskog rata s ostalom Dalmacijom ušao je u sastav Hrvatske. U XVI. i XVII. st. Hvar je istaknuto središte hrvatske književnosti (Petar Hektorović, Hanibal Lucić).

Grad Hvar i drugi gradovi i naselja na otoku imaju brojne spomenike arhitekture i likovne umjetnosti koji svjedoče o bogatim umjetničkim tradicijama otoka, gospodarskom prosperitetu njegovih stanovnika i o vezama koje je održavao s umjetničkim i kulturnim žarištima prošlih stoljeća.