Povijest

Općina Jelsa i otok Hvar bogati su mnogobrojnim kulturno-povijesnim spomenicima koji se nalaze u crkvama, na trgovima, u parkovima, u Hvarskom ageru (polju), u špiljama i drugdje. Otok Hvar po svojoj slojevitoj kulturno-povijesnoj baštini jedno je od najbogatijih područja na jadranskoj obali i u Hrvatskoj.

Civitas Vetus Ielsae (Stari jelšanski grad), samostan Augustinaca i gradsko groblje

I danas je djelomično sačuvan obrambeni zid koji je sagrađen sa zapadne strane poluotoka Gradina i pregrađuje ga, a prostirao se od kupališta Mina do Bočića.

Stari jelšanski grad (Civitas Vetus Ielsae) sagrađen je na površini od 6,50 ha, s obrambenim zidom dugim 172 m i širokim 1,30 m te 800-metarskim obzidom. Današnji je zid visok između 2,50 i 3 m, a u donjem su sloju još vidljive rupe u kojima su stajali čuvari.

Na današnjem groblju, na prostoru užem od negdašnjeg grada, od 1605. do 1787. godine postojao je samostan Augustinaca (eremitaž). Od njega je sačuvana jedino crkva sa zvonikom iz 1605. godine.

Crkva Sv. Marije

Crkva - tvrđava Sv. Marije je iz 1331. godine. Prvobitna je ranogotička crkva 1535. godine proširena i fortificirana. Danas župna crkva ima četiri kapele: dvije veće iz XVII. stoljeća i dvije manje iz XIX. stoljeća.

U prvoj kapeli zdesna nalazi se slika "Bogorodice i mučenje Fabijana i Sebastijana" flamansko-mletačkog slikara P. de Costera, a u prvoj lijevoj reljef Antonija Pora. Crkva se danas zove Crkva uznesenja Marijina.

Crkva Gospe od zdravlja

Na brežuljku Račić, s kojeg se pruža lijep pogled na luku i Jelšansko polje, sagrađena je 1535. godine crkva Gospe od zdravlja. Crkva je dvaput dograđivana, a 1863. grade se zapadna lađa i zvonik.

U crkvi se nalaze oltarna pala koju predaja pripisuje Palmi Mlađem (1544. - 1628.), dvije drvene skulpture iz XVIII. st. te vrijedna ikona u renesansnom okviru iz XVI. st.

Gospa od zdravlja zaštitnica je Jelse i okolnih mjesta od bolesti, pa se, poštujući višestoljetnu tradiciju, 21. studenog, na njezin dan, stanovnici središnjeg dijela otoka okupljaju na službi Božjoj.

Crkva sv. Roka

Prvi se put spominje 1601. godine, a građena je u drugoj polovici XVI. stoljeća. Crkva je nekoliko puta dograđivana i preuređivana s vidljivim elementima gotike i romanike, sa zvonikom na preslicu. Obnovljena je 1999. godine.

Slika na oltaru prikazuje Gospu pod oblacima, s desne je strane Sv. Ante Padovanski s golim djetetom u rukama, Sv. Rok zamišljen kleči, a do nogu mu je pas koji ga promatra. Predaja je pripisuje Palmi Mlađem (1544. - 1628.).

Crkva Sv. Mihovila

Crkvu Sv. Mihovila sagradila su 1463. godine u gotičkom stilu braća Radašinić, a u drugoj polovici XVIII. stoljeća braća Palaversić je proširuju dodavanjem novog oltara i zapadnog pročelja u baroknom stilu.

Lapidarij

U prostor između crkve-tvrđave, zvonika i obrambenog zida, 1970. Centar za kulturnu baštinu otoka Hvara pod ravnanjem dr. Nike Dubokovića, smješta Lapidarij s dvadesetak kamenih predmeta iz antičkog i srednjovjekovnog doba Jelse.

Značajna je nadgrobna ploča iz rimskog razdoblja, reljef Nikole Fiorentinca iz XV. stoljeća, mletački lav kod zvonika, kameni stol viteza Ivana Obradića i drugi predmeti koji ukazuju na višestoljetnu naseljenost Jelse.

Perivoj

Podignut 1870. na naplavnom području, ovaj je park jedan od najvećih i najljepših u Dalmaciji, a njegovoj ljepoti pridonose goleme topole, borovi i palme, akacije i oleandri, lovori i drugo mediteransko bilje.

U znak poštovanja i zahvalnosti ovdje je 1923. postavljen spomenik kapetanu Niki Dubokoviću (1835. - 1912.), djelo Ivana Rendića.

Sjeverni dio parka uređen je 1950. i u njegovu je središnjem dijelu podignut spomenik skladatelju Antunu Dobroniću (1878. - 1955.), rad jelšanskog akademskog kipara Slavomira Drinkovića.

Trg hrvatskog narodnog preporoda (Pjaca)

Nalazi se u središtu Jelse. Nastajao je od XVI. do početka XX. stoljeća. Na zapadnoj je strani Trga izvor pitke vode Slatina koji je još od antičkih vremena služio stanovništvu. U produžetku Slatine napravljen je 1847. godine potočić kojim se višak vode odvodi u more. Na sredini Trga 1934. godine sagrađena je fontana.

Trg Sv. Ivana

Najljepši renesansno-barokni trg. Na njemu je osmerokutna crkvica s kraja XVII. stoljeća. Crkva se odlikuje raznolikošću stilskih obilježja: gotike, renesanse i baroka.

Trg i ulice koje ga okružuju oblikovani su od XV. do XVII. stoljeća i predstavljaju arhitektonski najočuvaniji dio Jelse, zajedno s građanskim kućama građenima od XVI. do XX. stoljeća, s renesansnim luminarima i balkonima.

Procesija "Za Križem" u Velikom Tjednu

Kršćanska je duhovnost tijekom čitave svoje povijesti - uz liturgiju - poznavala oblik bogoštovlja koji zovemo pučka pobožnost, koji je u središnjem dijelu otoka do danas izvorno sačuvan. Pasionska baština na cijelom otoku, posebno u njegovom srednjem dijelu, najslikovitije se očituje u procesiji "Za Križem", nabožnim pjesmama (Gospin plač) i molitvama. Pobožnost je već stoljećima duboko utkana u dušu otočkog čovjeka. U početku kler nema posebne uloge, pučki pjevači biraju se ad hoc, pjeva se prastari pučko-koralni pasio. Procesija ima izraziti pučko-bratovštinski značaj koji je i danas vidljiv.

Prvi zapis o procesiji "Za Križem" nalazimo u vizitaciji biskupa Milania iz 1658. godine. On bilježi da je procesija započela znatno ranije i odvijala se na Veliki Petak ujutro ili iza ponoći. Danas procesija "Za Križem" počinje u 22 sata na Veliki Četvrtak, traje 8 sati, duga je oko 22 km i obuhvaća šest župa: Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrbosku.

Na čelu procesije križonoša, bos ili u čarapama, nosi križ pokriven prozirnim crnim velom. Križonoša ima svoje pomoćnike, pratioce, pjevače i odgovarače koji pjevaju Gospin plač, nosače "torceva" (velike svijeće) i batištradu (predvodnika procesije). Svi su obučeni u tunike bratovštine bijele boje. Službenom osoblju procesije pridružuje se mnoštvo vjernika s cijelog otoka i gostiju koji se nalaze na otoku, svi noseći svijeće i krunice. Ostali mještani i mnogi gosti dočekuju procesiju iz drugih mjesta i s njima u crkvi slušaju pjevače i odgovarače i sudjeluju u molitvama.

R. Kupareo (1914. – 1994.), dominikanac iz Vrboske koji je dugo godina djelovao u Čileu, u svojem romanu "Baraban" (1943.) daje ovaj sjajan opis procesije:

"Prolaze križevi u vedroj travanjskoj noći. Prolaze već stotinama godina kao simbol neprekidne predaje i vjere. Prolaze istim putevima, istim obroncima. Vjekovi im nisu umanjili čara ni dubokog značenja."

Procesija "Za križen" kao nematerijalna kulturna baština pod zaštitom je UNESCO-a.

View the embedded image gallery online at:
http://myhvar.net/index.php/hr/povijest#sigProId15368504e2